Sastanak na temu Srednjoškolsko obrazovanje

U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta održan sastanak na temu Srednjoškolsko obrazovanje – najslabija karika u obrazovanju djece s teškoćama u razvoju i prepreka njihovom zapošljavanju i neovisnom životu

PRENEŠENO S – http://www.posi.hr/

Na inicijativu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom 8. srpnja je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta održan multiresorni sastanak čija svrha je bila rasvijetliti prepreke na koje učenici s teškoćama nailaze u srednjoškolskom obrazovanju. Niska razina općeg obrazovanja (ne samo strukovnog osposobljavanja) otežava nastavak obrazovanja, slabi motivaciju i otežava osobne izbore osoba s invaliditetom. Prema podacima HZJZ-a66 % osoba s invaliditetom ima osnovnoškolsko obrazovanje ili manje od toga, oko 26% ima srednju stručnu spremu, 5% ima specijalno obrazovanje, dok je 3% osoba s visokom ili višom stručnom spremom. Na sastanku su uz predstavnike roditelja učenika s teškoćama i udruga osoba s invaliditetom sudjelovali predstavnici Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, pomoćnik ministra Staša Skenžić, predstavnice Ministarstva socijalne politike i mladih, rada i mirovinskog sustava, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Agencije za odgoj i obrazovanje te Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

UN-ov Odbor za prava osoba s invaliditetom je nakon konstruktivnog dijaloga s hrvatskom Vladom u vezi provedbe UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom vezanu uz članak 24. Obrazovanje zaključio sljedeće: Odbor je zabrinut zbog toga što velik broj osoba s invaliditetom nema osnovnoškolsko obrazovanje, da je manje od 30 % završilo srednju školu te da su radnje kojima bi se učenicima s invaliditetom osigurala razumna prilagodba u redovnim obrazovnim ustanovama nedostatne. Nadalje je zabrinut što se isključujuće i odvojeno obrazovanje osoba s invaliditetom ne smatra diskriminirajućim.

Preporuka je Odbora da država potpisnica poduzme neposredne korake kojima će osigurati da sve osobe s invaliditetom imaju pristup inkluzivnom osnovnoškolskom, srednjoškolskom i tercijarnom obrazovanju te da se za njih unutar redovnog obrazovanja osigura razumna prilagodba. Nadalje preporuča usvajanje načela da je isključujuće i odvojeno obrazovanje diskriminirajuće. Preporuča da se za učitelje/nastavnike i ostale stručnjake osigura edukacija o inkluzivnom obrazovanju te da svi objekti srednjoškolskog obrazovanja budu pristupačni osobama s invaliditetom. 

Važno je napomenuti da se sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije i UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom neosiguravanje potrebne podrške za osobe s invaliditetom odnosno propuštanje činjenja razumne prilagodbe smatra jednim od oblika diskriminacije a jedno od područja primjene ovih propisa je i područje obrazovanja, znanosti i sporta.

Većina sudionika sastanka zajedničkog je stava da u srednjim školama tek treba osigurati principe inkluzivnog obrazovanja, pri čemu se posebno naglašava nedostatak stručnih suradnika, needuciranost i neosviještenost nastavnika za pitanje invaliditeta te nepoznavanje procedura u primjeni različitih oblika podrške učenicima s teškoćama u razvoju.

Sudionici, a prvenstveno predstavnici osoba s invaliditetom, naglasili su pitanje ulaska u srednjoškolsko obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju i mogućnost izravnog upisa, te  su posebno problematizirali rad stručnjaka službi za profesionalno usmjeravanje. Istaknut je problem izbora malog broja zanimanja za koja se učenici s teškoćama u razvoju mogu obrazovati, kao i postojanje tipičnih zanimanja za pojedine vrste invaliditeta.

U osiguravanje podrške ovim učenicima nužno je sve sustave i službe odgovorne za obrazovanje upoznati sa mogućnostima primjene novih tehnologija i svim oblicima podrške učenikovu obrazovanju.

Većina sudionika sastanka suglasni su u tome da je za učenike s teškoćama u razvoju najznačajnija prilagodba ona koja se odnosi na kurikularnu reformu te da je potrebno uvođenje novog sustava svjedodžbi, koje će precizno odražavati i prilagodbe u procesu stjecanja zvanja ovih učenika i njihove stvarne kompetencije. Na kraju, nakon završenog obrazovanja važno je osigurati i kontinuitet podrške u sustavu rada i zapošljavanja.

Na sastanku smo obaviješteni o obećavajućim inicijativama u cilju ostvarivanja primjerenog obrazovanja uz osiguravanje razumne prilagodbe u različitim sustavima:

MZOS izrađuje jedinstvenu listu zdravstvenih zahtjeva koja bi prilikom profesionalnog usmjeravanja uzela u obzir razumnu prilagodbu na koju učenik ima pravo, a ne postojeća ograničenja sustava. U mnogo većoj mjeri nego ranije definiranje radnih mjesta temelji se na kompetecijama za što se razvijaju adekvatni instrumenti/alati: u EU i nacionalnom okruženju – ESCO – European standard clasification of occupation, EURES, uspostava HKO-a – definiranje standarda zanimanja temeljenih na kompetencijama. MSPM je započelo s koracima u smjeru transformacije centara za odgoj i obrazovanje i koordinacijom s MZOS-om kroz međuresornu skupinu na tu temu.

Nakon konstruktivne diskusije te kvalitetnog doprinosa svakog od prisutnih sudionika sastanka u definiranju izazova u sustavu srednjoškolskog obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju, iznosimo zaključke s ovog sastanka, koji će pravobraniteljici za osobe s invaliditetom, a vjerujemo i svim institucijama čiji su predstavnici sudjelovali na ovom sastanku, predstavljati  smjernice  za daljnji rad na ovom području:

Potrebna je edukacija:

a) učitelja, nastavnika i profesora koji se obrazuju za nastavnička zvanja o radu s učenicima s različitim teškoćama u razredu

b) učitelja, nastavnika i profesora koji su već u sustavu obrazovanja

c) povjerenstava za profesionalno usmjeravanje o nužnosti napuštanja medicinskog modela u provođenju Jedinstvene liste zdravstvenih zahtjeva koja uključuje i potrebnu razumnu prilagodbu koje su škole nužne učiniti 

Nužno je propisati obavezu srednjih škola da omoguće upis učenika s teškoćama u razvoju sukladno Pravilniku o elementima i kriterijima za upis u I. razred srednje škole. Zamijećena je dosadašnja praksa nekih srednjih škola da priječe upisivanje djece s teškoćama uz izgovor da nisu spremni i da ne znaju ovim učenicima osigurati potrebnu podršku. Nužno je obvezati srednje škole na korištenje svih mogućih oblika podrške,  obavezni su koristiti uslugu iz sustava socijalne skrbe o podršci „integracije“ koja se i dalje vrlo nedostatno koristi kao i pozvati mobilni tim Agencije za odgoj i obrazovanje radi savjetovanja. Tu je obavezu potrebno zakonski propisati, a ne ostaviti na volju školama.

Potrebno je osigurati pristupačnost i kadrovsku ekipiranost:

a) Ispitati prvenstveno arhitektonsku pristupačnost, ali i informacijsku i komunikacijsku pristupačnost srednjih škola i tražiti od osnivača da u svoje strateške planove uvrste hitno osiguravanje elemenata pristupačnosti.

b) Osigurati u srednjim školama potreban broj stručnih suradnika.

U procesu kurikularne reforme nužno je osigurati da novi nastavni programi donesu proširenu listu zanimanja za koju se mogu obrazovati učenici s teškoćama u razvoju uzimajući u obzir razumnu prilagodbu na koju imaju pravo u svrhu izjednačavanja mogućnosti.

Potrebno je provesti raspravu sa zainteresiranom javnošću o prednostima i nedostacima parcijalnih svjedodžbi koje bi navodile vještine koje je učenik u procesu obrazovanja stekao.

Nužno je provesti transformaciju centara za odgoj i obrazovanje u mobilne službe podrške inkluziji učenika s teškoćama u redovni sustav.

Potrebno je održavati kontinuirane multiresorne sastanke kako bi se razmjenjivale informacije među resorima i promptno reagiralo na uočene teškoće u praksi, odnosno odrediti na državnoj razini jedan tim za inkluziju za davanje smjernica i konzultacije pri donošenju strateških odluka koje se odnose na učenike s teškoćama u razvoju.