O pristupačnosti, izvođačima, investitorima, projektantima, pravilnicima i poveljama. Je li istina da hrvatski projektanti i i građevinari ne znaju napraviti pristupnu rampu s taktilnim poljem i linijom vođenja na pješačkom prijelazu?
Intervju prenešen iz Šibenskog lista, piše Marija Lončar.
Josip Blažević predsjednik Udruge OSI ‘Sveti Bartolomej’
Da političari, projektanti i izvođači radova poštuju zakon Šibenik ne bi bio težak grad za osobe s invaliditetom
Josip Blažević predsjednik kninske humanitarno-socijalne Udruge ‘Sveti Bartolomej’, jedine takve u Šibensko-kninskoj županiji, nedavno je ponovo skrenuo pozornost javnosti na probleme osoba s invaliditetom kada je upozorio na pogrešno postavljenu rampu i taktilna polja u Bosanskoj ulici u Šibeniku. Blažević će za sebe reći kako ima već 13 godina vozačkog staža u invalidskim kolicima u kojima je završio nakon stradavanja u prometnoj nesreći. Taj 53-godišnji paraplegičar, suprug i otac troje djece, volonter u ‘Svetom Bartolomeju’, na čijem je čelu posljednjih šest godina, neumoran je i uvijek spreman reagirati na sve popuste koji diskriminiraju osobe s invaliditetom. I premda mnogi propisi i zakoni uvažavaju potrebe osoba s invaliditetom, u praksi je situacija još uvijek posve drugačija.
••Čini se da je vaša reakcija u slučaju šibenske Bosanske ulice urodila plodom. Jeste li vi zadovoljni reakcijom Grada Šibenika i izvođača?
-Za svaku su pohvalu reakcije medija i dogradonačelnika Danijela Milete, a ako pristupne rampe, taktilna polja i linije vođenja budu izvedeni po standardima iz Pravilnika o osiguranju pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti to će biti znak da su oni konačno dobili pristupačan objekt i tek tada možemo reći da je moja reakcija urodila plodom. Iz svog dosadašnjeg iskustva usuđujem se reći da hrvatski projektanti i izvođači ipak ne znaju napraviti pristupnu rampu s taktilnim poljem i linijom vođenja na pješačkom prijelazu. Neka me demantiraju, ako nije tako. Ali u praksi!
Brojna upozorenja
••Ima li u županiji još sličnih slučajeva u kojima ste morali reagirati?
-Ukazivao sam gdje god sam vidio da se nešto radi, od Đevrsaka gdje su izvođači nasred nogostupa postavili nadstrešnicu na autobusnom stajalištu, nogostupa u Kistanjama, vojnog logora Burnuma gdje se uređuje amfiteatar ali se ne računa na osobe u invalidskim kolica, nogostupa u Pađenima kod Knina, u svim projektima po Kninu do Roškog slapa gdje se staze ne izvode u istoj razini, a pristanište za brodove nam je nepristupačno kao i brodovi. Isto je i sa Skradinskim bukom. U Drnišu sam upozoravao prilikom uređenju Poljane i trga ispred gradske uprave, ali me investitori nisu čuli pa nisu napravili pristup do Gradske kavane. Na zgradu gradske uprave napravili su pak rampu s nagibom većim od 15 posto što je nedopustivo, a ulaz u katastar su zaboravili prilagoditi osobama s invaliditetom. U Šibeniku sam upozoravao u mnogim slučajevima od Šibenskog mosta, Ulice Stjepana Radića, plaže Banj i sad zbog radova u Bosanskoj. Tu je i Solaris koji se kiti plavom zastavom ali se osobe s invaliditetom ne mogu nauživati u tom hotelu. Žao mi je što me odgovorni ne čuju. Zajedno smo mogli mnogo više napraviti na obostrano zadovoljstvo. Jednom prigodom župan Goran Pauk mi je odgovorio da to nije u njegovoj domeni, a bivši gradonačelnik Ante Županović kazao je da je Šibenik težak grad za invalide. Smatram da Šibenik nije težak za osobe s invaliditetom ako odgovorni poštuju zakone i pravilnike za osobe s invaliditetom.
••Kako je biti osoba s invaliditetom u Šibeniku i županiji?
-Biti osoba s invaliditetom i koristiti blagodati koje pruža naša županija je teško. I u Kninu i u Šibeniku imamo pristupačnu gradsku knjižnicu, bolnicu, dom zdravlja i poneku školu. Kazalište i muzeji su nepristupačni. Male trgovine isto. Na šibenskom Veleučilištu sam bio prije desetak dana i ono je nepristupačno, kao kninsko. Zar osobe s invaliditetom nemaju pravo na obrazovanje, a oba veleučilišta su otvorena u vrijeme kad je već bio donesen Pravilnik o osiguranju pristupačnosti i bili su ga dužni poštovati. U kninskoj gradskoj upravi postoji koso podizna platforma, ali je investitor na svaka vrata dao staviti prag, iako to nije dopušteno. Zgrada šibenske gradske uprave ima dizalo ali ne znam koliko je funkcionalno, dok u zgradu županijske uprave osobe s invaliditetom mogu ući u prizemlje ali ne i na kat! Ne znam zašto se jedinice lokalne i regionalne samouprave zajedno s privrednicima ne ugledaju u vlasnike trgovačkih centara, jer svi trgovački centri su pristupačni osobama s invaliditetom.
Zadnja pomoć – policija
••Događa li se da investitori i izvođači ne otklone propuste i nakon vašeg upozorenja?
-Ovo s Bosanskom ulicom u Šibeniku moglo bi se nazvati najbržom reakcijom odgovornih, još samo da bude uspješna realizacija. Ali ima i neuspješnih situacija poput one s Getaldićevom ulicom u Kninu gdje su Županijske ceste dobile rješenje građevinske inspekcije da otklone nedostatke, ali ih do današnjeg dana nisu otklonile. Ima onih koji dobro podnesu kritike i uvaže ih ali ima i onih koji brane svoje ideje iako nemaju uporište. Imamo u Kninu dvije osiguravajuće kuće koje za sve imaju ulaz s prednje strane, a za osobe s invaliditetom sa stražnje. Oni misle da su ispunili standarde, a ja tvrdim da nisu! Zar osobe s invaliditetom ne zaslužuju da ulaze na isti ulaz kao i svi ostali? Uglavnom, dakle, reagiram kad vidim da se nešto radi te upozorim investitora na što treba obratiti pažnju. Ako ne nađemo zajednički jezik tijekom izvođenja radova, na kraju se javim policijskoj upravi i zamolim ih da ne daju suglasnost za uporabnu dozvolu zbog sigurnosti sudionika u prometu. Onda investitor zove mene da otklonimo nedostatke. Takav primjer imao sam u Kninu u Sinjskoj i Zvonimirovoj ulici. Zašto jednostavno kad može komplicirano?
••Spomenuli ste plažu Banj. Je li tu sada situacija riješena i što je s drugim kulturno-turističkom atrakcijama s kojima se hvale lokalni političari?
-Na plaži Banj nisam bio prošlo ljeto i ne znam kako su završeni radovi, ali se nadam da će se netko javiti poslije ovog intervjua, premda je u projektu sve bilo predviđeno. Šetnica u Kanalu sv. Ante u svakom slučaju mogla je biti pristupačnija bez obzira na teren. Ovako, dobili smo šetnicu za odabrane. Od samog ulaza koji ne odgovara standardima zbog velikih bočnih i uzdužnih nagiba, rampe na drugom ulazu do nepovezanosti s klupama za odmor i dječjim igralištem. Netko će reći što će osoba s invaliditetom raditi na šetnici, a ja se pitam zašto ne bih koristio šetnicu kao i svi ostali, pa kad se sve dovrši, došao i na Tvrđavu sv. Nikole. U kontaktima s ravnateljicom muzejskog Odjela za upravljanje šibenskim tvrđavama rečeno mi je da su pristupačni donji dio Tvrđave sv. Mihovila i pozornica, a i vi možete pretpostaviti koliko se s pozornice daleko vidi grad i cijeli akvatorij! U konačnici računam na vožnju u žičari od jedne do druge tvrđave, od Sv. Mihovila do Barone i uspinjanje elevatorom do Tvrđave sv. Mihovila.
••Gdje je Šibenik kada je riječ o poštovanju prava osoba s invaliditetom u usporedbi s drugim gradovima u Hrvatskoj?
-Po izvješćima pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Šibensko-kninska županija je na začelju ljestvice, a ne vidim ni da je Šibenik u boljoj poziciji. Sve naše jedinice lokalne i područne samouprave puno toga potpišu, ali ne provode u djelo. Jedan od takvih dokumenata je i Povelja o pristupačnosti. Ako krenem s Poljane prema Domu zdravlja prisiljen sam ići (voziti se) kolnikom, jer je nogostup nepristupačan. Ako krenem s Poljane prema bolnici moram ići (voziti se) kolnikom jer pristupne rampe na nogostupu nisu napravljene po standardima. Lijepe su, ali nefunkcionalne. Ako s Poljane idem prema rivi mogu krenuti nogostupom, ali na rivi ne mogu sići s njega jer nema pristupne rampe. Je li to pristupačan grad?
Ako mogu trgovački centri, mogu i drugi
A što ako krenem javnim gradskim prijevozom? Niti su pristupačni autobusi niti autobusna stajališta? Postavljam pitanje vašim čitateljima? Da imate prijatelja u invalidskim kolicima gdje biste ga odveli na večeru ili piće ili mu ponudili prenoćište u apartmanu s pristupačnim WC-om? Gdje je pristupačno i gdje može ući bez tuđe pomoći? Ako dobijete odgovor molim vas da mi ga proslijedite.
••Koji je grad u državi u tom smislu najprijateljskiji prema osobama s invaliditetom? Što Šibenik treba naučiti od takvih sredina?
-Ne mogu reći koji je grad ili mjesto najprijateljskije ali mogu prijateljem osoba s invaliditetom proglasiti sve koji su osigurali pristup javnim ustanovama, javnom prijevozu, kulturnim i povijesnim sadržajima, svima koji su osigurali pristup u trgovinu, restoran, caffe bar uz ostalo i u wc jer osobama s invaliditetom ne treba ništa više, a i ništa manje nego svima ostalima.
••Kakve su sankcije za one koji ne poštuju zakon i propise u ovim slučajevima? Provode li se uopće?
-Tako bi trebalo biti. I ja i moja pravobraniteljica tražili smo od našeg župana da u komisiju za izdavanje uporabnih dozvola uključi osobu s invaliditetom odgovarajuću za područje pristupačnosti, ali do današnjeg dana to nije napravljeno. Zašto? Pitajte župana Pauka? Bez obzira na stručnost svih koji izdaju uporabne dozvole, usuđujem se reći da se bolje vidi iz invalidskih kolica i s bijelim štapom nego hodajući. Ima li sankcija vidi se i iz navedenog primjera kninske Getaldićeve ulice. Kolika je moć građevinske inspekcije kad investitor i nakon pet godina od izdavanja rješenja ne otkloni nedostatke? Mogli bismo reći da je rješenje sud, ali nije jer je i on nepristupačan za osobe s invaliditetima. I kninski i šibenski!
••Ima li u među ovim mračnim primjerima i nekih dobrih?
-Za svijetli primjer pristupačnosti možemo istaknuti kninsko zdravstveno osiguranje, šibensku knjižnicu ‘Juraj Šižgorić’, OŠ dr. Franje Tuđmana u Kninu, a dožupan Zoran Smolić mi je rekao da je pristupačna i nova škola u Šibeniku. I svakako ne smijemo zaboraviti trgovačke centre! «
••Koliko su političari, investitori senzibilizirani za probleme osoba s invaliditetom? Kada biste ocjenjivali od 1 do 5 koju biste im ocjenu dali?
»Iz iskustva mogu reći da ima onih koji slušaju i čuju, ali ima i onih što slušaju ali ne čuju. Ali i oni su samo ljudi a ja sam tu da ponavljam. Kažu da je ponavljanje majka znanja. Kako ocijeniti onog tko je u svom projektu zanemario sve ono što je vezano za osobe s invaliditetom ili je to napravio po svom te ne zaslužuje pozitivnu ocjenu? A znamo da oni koji idu na popravni ne dobivaju petice. Maksimalno trojku, a najčešće dvojku«
You must be logged in to post a comment.