Čuli ste da se otvara novi trgovački centar?
I ja sam, pa sam kako je otvaranje centra blizu, odlučio provjeriti kako to izgleda izvana. Polazišna točka bila je Udruga invalida Sveti Bartolomej, a na samom početku bio sam prisiljen napraviti prvi od šest prekršaja potrebnih da bi stigao pred vrata Bille. Umjesto nogostupom ja sam se prvi dio puta kretao kolnikom koji sam prešao na mjestu gdje to nije označeno zbog neprilagođenog pješačkog prijelaza i tek tada se pristupom za vozila popeo na trotoar koji je ovaj put čudom bio oslobođen nepropisno parkiranih vozila.
Par metara dalje prelazim cestu na semaforu, ali zaustavljam se kod nogostupa, još jednom zbog nepostojanja pristupa za invalidska kolica i radim drugi prekršaj zbog kretanja kolnikom. Ista situacija kretanja površinom za vozila nastavlja se i dolaskom u Getaldićevu ulicu koja također ima neprilagođeni nogostup i tako se broj prekršaja penje na tri.
Dolaskom do odvojka za „novi“ trgovački centar nailazim na NOVU javnu pješačku površinu koja je, gle čuda, nepristupačna pa ne iznenađuje nastavak kratkog putovanja kolnikom i četvrti prekršaj, a uskoro i peti jer je i idući ulaz na nogostup nepristupačan.
Napokon stižem do zebre koja ima ulaz, a nema izlaz ili obrnuto (treba pitat projektanta koji je od ta dva napravljen).
Nailazim na uredno spuštan nogostup, ali on nema taktilno polje i taktilnu liniju vođenja za slijepe i slabovidne, uostalom kao nijedan prije.
Kad sam napokon došao pred vrata još neotvorenog centra nastavljam kretanje istim nogostupom do parkirališta. Nakon dolaska na parkiralište cilj je vratiti se natrag do Udruge sa što manjim brojem prekršaja. Povratak se sastoji od prelaska pješačkog prijelaza za nigdje, skretanja desno do izlaza iz Poduzetničkog inkubatora Senjak gdje opet ne postoji pristup nogostupu pa završavam putovanje šestim prekršajem i kretanjem kolnikom do izlaza za Udrugu.
Tako završavam izlet do novog trgovačkog centra i nazad sa samo šest napravljenih prekršaja nakon pet godina od donošenja Pravilnika o pristupačnosti osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Kako je najmanja kazna za prekrašaj 300 kuna upravo sam na kazne potrošio cijelu svoju mirovinu. U manje od sat vremena.
(sve koji se žele uvjerit ili demantirati iznešene argumente pozivam u šetnju od udruge do BILLE)
Dnevnik jednog prikoličara