Obalom, od najzapadnije do najjužnije točke Hrvatske, na dva kotača. Za sve one kojima su kotači – noge.

– Ljudi jednostavno nisu dovoljno svjesni toga, zato što mi šetamo. Treba sjesti u invalidska kolica i onda se tek taj problem može vidjeti, objašnjava Stipe Džalo, biciklist humanitarac.

Tri prijatelja odlučila su na taj problem upozoriti humanitarnom biciklističkom turom.

– Podignuti svijest, ima li svaki kafić WC za osobe s invaliditetom, ima li svaki nogostup pristupačnu točku za popeti se – nema!, kaže Tomislav Jurić-Ćivro, biciklist humanitarac.

Osvijestiti javnost i prikupiti sredstva za kninsku Udrugu osoba s invaliditetom cilj je njihova pedaliranja. Od Istre do Dalmacije nailaze na podršku.

– Dosad je bilo odlično, ništa nije bilo teško, ljudi su nas stvarno udomaćili, ugostili, rekao je Ivan Milošević, biciklist humanitarac.

No, uz gostoprimstvo, u pamćenju ostaje i infrastrukturna neprilagođenost osobama s invaliditetom.

– Od svih gradova u kojima smo bili, ne znam je li ima jedan baš da je pristupačan u tome smislu, kaže Tomislav.

– Što se tiče prilaza na nogostup, teško se čak i s biciklom popeti na njega, treba se zaletjeti, poskočiti, što je, naravno, nemoguće u invalidskim kolicima, pojašnjava Stipe.

Konvencija UN-a, Strategija Vlade, Povelja pristupačnosti – mnogi se projekti samo deklarativno pozivaju na njih.

– Pozivam sve koji se pozivaju na osobe s invaliditetom da poštuju sve standarde i njihove projekte provode prema standardima osoba s invaliditetom. Jedino tako osobe s invaliditetom mogu se uključiti u društveni život, kaže Josip Blažević, predsjednik Udruge osoba s invaliditetom “Sveti Bartolomej”, Knin.

Ako humanitarnim bicikliranjem, na putu od oko 1000 kilometara, uklone barem jednu zapreku, ovi momci znat će da su taj put prevalili sa svrhom i razlogom!