Poštovani,
majka sam djevojčice od deset godina koja je član Vaše udruge otkad je bila beba, te je u kontinuiranom radu i rehabilitaciji u Vašoj udruzi.
Kako su nas ove izvanredne okolnosti fizički udaljile, zahvaljujući predanom radu i trudu Vaše i naše tete Jovanke mogu biti samo sretna i zadovoljna jer se ipak nismo potpuno udaljili.
Naime, naša teta Jovanka je s mojom curom osmislila i prakticira rad na daljinu putem video poziva, dva puta tjedno, po jedan sat, tako da moja cura vidi da njena teta u ovoj situaciju misli na nju i da se i dalje se trudi oko njenog napretka.
Radni sati se, sukladno programu koji nam je teta unaprijed samo za nju osmislila i pripremila, sastoje od malo razgibavanja, a zatim slijede logopedske vježbe, diktati mojoj curi, njeno čitanje, te čitanje priče od strane tete Jovanke, nakon čega moja cura treba odgovarati na pitanja.
Nemam riječi kojima bih opisala moje zadovoljstvo i sreću što u ovo ružno vrijeme moja djevojčica vidi i zna da njena teta Jovanka misli na nju i radi s njom, te jedva čeka svaki sljedeći sat.
Usput moram napomenuti kako mojoj djevojčici puno više odgovara ovakav način rada gdje lijepo surađuje i trudi se, nego kada sama s nama u kući odrađuje školske zadatke koje dobije preko poruka, jer neposredni kontakt je nešto nezamjenjivo i dijete osjeća da je u centru pažnje pa u skladu s tim i bolje radi i trudi se dobiti pohvale.
Tako da iz vlastitog iskustva mogu reći da se školske ustanove i nastavnici mogu samo ugledati na ovakav pristup djeci i radu s njima i implementirati isto postupanje u svoj rad s djecom i tada bi, sigurna sam, djeca bila puno zadovoljnija jer će inače zaboraviti kako izgledaju nastavnici.
Na kraju, samo još jednom veliko hvala našoj teti Jovanki za trud i rad i nadam se da će je život i zdravlje poslužiti da se možemo još dugo družiti i raditi.
Srdačan pozdrav,
Maja Ćurić
Poziv i ostalim mamama, tatama, djeci, teteama… da napišu svoje dojmove o radu na daljinu pa ćemo i njih objaviti.
