Poštovani čitatelji imam potrebu ponuditi vam na čitanje viđenje izleta u Knin iz mog položaja, tekst je napisan prije pet godina a izlet nije ostvaren u cjelosti do današnjeg dana a kad će se ostvariti ne zna se.
Knin, 17.10.2010. godine
Dok se sunce lagano uzdiže, a magla nestaje spuštam se u kninsku kotlinu i započinjem svoj jednodnevni izlet.
Krećem od Biskupije, malenog sela smještenog samo pet kilometara južno od Knina. Danas sjedište istoimene općine, ovo selo je kako kaže starohrvatska povijest bilo sjedište crkve i vlasti, a tome danas između ostalog svjedoči i crkva Gospe od Biskupije – jedna od pet crkava iz tog vremena. Upravo u Biskupiji, kako je navedeno u “Ljetopisu popa Dukljanina”, ubijen je kralj Zvonimir.
Polako dolazim i do Buruma gdje je od 2005. godine smještena kninska udruga za terapijsko i rekreacijsko jahanje “Grabarije”.
Nakon obilaska nastavljam put. Iduće stajalište je Krčić, slap ispod kojeg izvire rijeka Krka i koji ujedno označava početak istoimenog Nacionalnog parka.
Odlaskom s Krčića dolazim i do samog ulaza u grad Knin, a uskoro i do Preparandije, gdje se nalaze predivne zgrade izgrađene 20-ih godina prošlog stoljeća, za vrijeme Austro-Ugarske. Nekadašnja zgrada učiteljske škole danas je uvrštena u registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Nastavljam isplaniranu rutu i ovaj put zaustavljam se kod Kapitula, arheološkog nalazišta. U 9. stoljeću na tom području izgrađen je Kraljevski samostan Sv.Bartolomeja čiji oblik danas nije poznat jer je u 13.stoljeću na istom mjestu izgrađena nova kninska katedrala.
Prije nastavka zaustavljam se na ručku u kninskom hotelu gdje kratko odmaram i skupljam snagu za nastavak ove male avanture. Laganom šetnjom po samim ulicama grada dolazim do nasipa uz rijeku Krku, a ubrzo prolazim ispod Atlagića mosta i pratim Krku u njenom toku sve do sastava s Brzicom. Vraćam se drugom stranom nasipa, a povremeno društvo čine mi ribolovci na pastrvu koji sreću i znanje okušavaju uz obale Brzice.
I nakon cijelog dana dolazim do zadnjeg odredišta, baš onoga po kojem se grad najčešće i prepoznaje – Kninske tvrđave. Prije zalaska sunca obilazim ovaj predivni spomenik kulture čija je gradnja započela u 9.stoljeću, a koji danas još uvijek mami uzdahe posjetitelja. Obilazim zidine i polako dolazim do zastave na samom vrhu tvrđave. Praćen zalaskom sunca odlazim na večeru u restoran smješten unutar zidina i još jednom sa ovih 345 metara nadmorske visine bacam pogled na Knin i predivna mjesta koja sam danas posjetio.
Za hodače jednostavno za osobe s invaliditetom i smanjene pokretljivosti komplicirano.
Komentare možete poslati na: uosisbknin@gmail.com
Josip Blažević
You must be logged in to post a comment.