Nakon dvije godine od najave izgradnje i osam mjeseci od svečanog otvaranja po prekrasnom ožujskom danu došao je red i na mene da obiđem hvaljenu šibensku šetnicu.
Kako je i red imao sam namjeru krenuti od početka. Na moju žalost neuspješno, uz dvostrani nagib (direktni i bočni) nije išlo uz najbolju volju moju i mog pomoćnika.
Pošto nisam uspio na početku odlučim potražiti poziciju gdje se uključiti i nalazim rampu ispod koje se valja provući. Provlačim se i postavljam pitanje Svetom Anti. Sveti moj Ante zašto si im dozvolio da nas isključe iz ove ljepote? Vjerujem da ni on sam ne zna odgovor na moje pitanje.
Dok ja i on čekamo odgovor ja se nastavljam kolati stazom prema tvrđavi svetog Nikole. Nailazim na uređeni dječji park koji nema odgovarajući pristup za invalidska kolica. Uz šetnicu se nalaze klupe i stolovi za odmor ali vidi čuda ni jedna klupa i stol nisu pristupačni za invalidska kolica. Ma koliko se trudio sjediti za istim stolom s osobama s kojima šetam nema šanse bez tuđe pomoći.
Pri izgradnji sam molio investitore da poštuju Pravilnike i Zakone za osobe s invaliditetom ali moje molbe nisu stigle do njihovih ušiju.
Što napisati poslije današnjeg iskustva? Dobili smo još jedan objekat iz kojeg smo isključeni. Zašto? Na ovo pitanje vjerojatno nemaju odgovor ni investitori ni sveti Ante.
Ono što mogu napraviti je obilježiti Šetnicu kanalom svetog Ante kao nepristupačnu na internacionalnoj mapi pristupačnosti (Wheelmap) za osobe u invalidskim kolicima.
You must be logged in to post a comment.