Prošli su blagdani, dođe Nova godina, a naši sugrađani sve više i više šire se sa svojim vozilima na nogostupe, parkirna mjesta za osobe s invaliditetom i ulaze. Sve je to samo “na minutu“ ali ta minuta zna potrajati.
Ovom prilikom imam potrebu obratiti se neodgovornim građanima da ne parkiraju svoja vozila na NOGOSTUP, PARKIRNIM MJESTIMA ZA OSOBE S INVALIDITETOM I ISPRED ULAZA kako bi svi mi koji nešto moramo obaviti odradili to na nesmetan način.
Kako sam se proveo jučer 18. 01.2019. godine, LUDO, dođem do bolnice, a parkiralište za osobe s invaliditetom popunjeno bez ijednog znaka pristupačnosti na vozilima.
Odlazim do Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a automobil stoji tako da se nikako ne može doći do rampe s kolicima.
Nogostup je posebno uređena prometna površina namijenjena za kretanje pješaka koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način.
Tko ima pravo parkirati na mjestu za osobe s invaliditetom?
Svatko s automobilom sa znakom pristupačnosti. Osobe s 80 ili više posto invaliditeta i osobe s oštećenjem nogu 60 ili više posto imaju pravo na znak. On se ne veže uz vozilo nego uz osobu tako da ga se može lijepiti i na auto koji nije u vlasništvu osobe s invaliditetom. Osoba sama odabire registraciju automobila na koju želi da se znak odnosi. No znak pristupačnosti vrijedi samo kada vozilom upravlja ili se u njemu vozi osoba s invaliditetom.
PROMETNA KULTURA
Evo što kaže skripta PROMETNA KULTURA Maje Lončar Skender, diplomirane psihologinje.
PROMETNA KULTURA – skup spoznaja, pravila i normi ponašanja u prometu, na osnovi kojih pojedinac vrednuje svoje ili tuđe ponašanje u prometu ispravnim ili neispravnim, opravdanim ili neopravdanim
-jedan dio prometne kulture čine UTVRĐENA PRAVILA I PROPISI o ponašanju sudionika u prometu, a drugi dio su NEPISANA PRAVILA koja vrijede za sve prometne situacije s ciljem uvažavanja i poštivanja svih sudionika u prometu (posebno nezaštićenih: pješaci, djeca, stariji, invalidi)
-kultura je vezana za društvo u kojem živimo, tako da ona pravila koja vrijede u jednom društvu, ne moraju vrijediti u drugom
-ako vozač postupa u skladu s pravilima mi ga cijenimo i smatramo ne samo dobrim vozačem već i vozačem s ljudskim kvalitetama
-prva pravila kulturnog ponašanja u prometu učimo već kao djeca od svojih roditelja (prijelaz preko pješačkog)
-nagrađivani smo za poželjna ponašanja, a kažnjavani za nepoželjna
-pojedinci različito usvajaju prometnu kulturu (u Njemačkoj svi propuštaju pješake na pješačkom prijelazu, a kod nas samo neki)
Osnovne značajke prometne kulture:
– Relativna je – pravila koja vrijede u jednom društvu, ne moraju vrijediti u drugom
-Sustav vrijednosti – predstavlja mjerilo kojim vrednujemo ponašanje sudionika u prometu kao kulturno ili nekulturno
-Pojedinci, pa čak i skupine ljudi različito usvajaju prometnu kulturu
UTJECAJ PROMETNE KULTURE NA ODNOSE MEĐU SUDIONICIMA U PROMETU
Sudionici u prometu su sve osobe koje na neki način sudjeluju u prometu, bilo kao vozači, pješaci, putnici ili kao osoblje u prijevoznom procesu , kao i osobe koje svoje radne zadaće obavljaju na prometnici
U PROMETU MORA POSTOJATI TOLERANCIJA I MEĐUSOBNO UVAŽAVANJE I POŠTIVANJE, TE KULTURA U PONAŠANJU
You must be logged in to post a comment.