Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.–2030.
„Osobe s invaliditetom imaju pravo na dobre uvjete na radnom mjestu, na neovisno življenje, na jednake mogućnosti i na puno sudjelovanje u životu svoje zajednice. Svi imaju pravo na život bez prepreka, a naša je obveza da im kao zajednica osiguramo potpuno sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.”
Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen[1]
- Vizija i potreba za djelovanjem
Europska unija utemeljena je na vrijednostima ravnopravnosti, socijalne pravednosti, slobode, demokracije i ljudskih prava. Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima pruža se osnova za borbu protiv svih oblika diskriminacije te se ravnopravnost utvrđuje kao temelj politika EU-a. Predsjednica von der Leyen kao jedan od prioriteta svoje Komisije najavila je stvaranje Unije ravnopravnosti u svakom smislu riječi.
Donošenjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom 2006. („Konvencija”) ostvaren je napredak u utvrđivanju minimalnih standarda za prava osoba s invaliditetom[1]. EU i njegove države članice stranke su Konvencije i ostvaruju napredak u njezinoj provedbi[2].
Europski stup socijalnih prava[3] služi kao orijentir za politiku zapošljavanja i socijalnu politiku, a 2017. zajednički su ga proglasili Europski parlament, Vijeće i Europska komisija. U načelu 17. tog stupa ističe se da osobe s invaliditetom imaju pravo na potporu dohotku koja im omogućuje dostojan život, usluge koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu te radno okruženje prilagođeno njihovim potrebama.
Europskom strategijom za osobe s invaliditetom 2010.–2020.[4] otvoren je put Europi bez prepreka, a sredstvima EU-a financirale su se mjere za poboljšanje kvalitete života otprilike 87 milijuna osoba u EU-u koje imaju neki oblik invaliditeta[5]. Evaluacijom[6] je utvrđeno da je strategija doprinijela poboljšanju stanja u nizu područja, posebno u pogledu pristupačnosti za osobe s invaliditetom i promicanja njihovih prava jer je pitanje invaliditeta uvršteno među prioritete EU-a.
Međutim, osobe s invaliditetom i dalje nailaze na znatne prepreke u pristupu zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, zapošljavanju, rekreacijskim aktivnostima i sudjelovanju u političkom životu. Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti za njih je veći (28,4 %) nego za osobe bez invaliditeta (18,4 %). Više od polovine osoba s invaliditetom izjavilo je da je 2019. bilo izloženo diskriminaciji.[7]
Taj problem treba hitno riješi jer su zbog pandemije bolesti COVID-19 i njezinih gospodarskih posljedica prepreke i nejednakosti postale još izraženije[8]. Osobe s invaliditetom koje žive u domovima imaju više stope zaraze i istodobno pate zbog izoliranosti koja je posljedica mjera ograničavanja socijalnih kontakata. S druge strane, ograničeno pružanje osobnih usluga može ugroziti neovisno življenje osoba koje žive u zajednici i vlastitom domu. Zbog ograničenog pristupa informatičkim alatima potrebnima za telekonferencije, rad na daljinu, učenje na daljinu, kupnju na internetu i pristup informacijama o bolesti COVID-19 čak i jednostavni zadaci predstavljaju izazov. EU je brzo poduzeo mjere za ublažavanje socioekonomskih posljedica pandemije kako bi osigurao pravedan i uključiv oporavak kojim će se ukloniti razlike i nejednakosti. Komisija je zagovarala hitne mjere već početkom proljeća 2020.,[9] a u svibnju je predložila opsežan plan oporavka za Europu[10]. Sljedeći dugoročni proračun EU-a, zajedno s instrumentom NextGenerationEU[11], dosad je najveći doneseni paket poticaja. Njime će se poduprijeti odgovor na COVID-19 i oporavak od pandemije u kojima se uzima u obzir pitanje invaliditeta[12].
Vrijeme je za intenzivnije mjere na europskoj razini. Europski parlament[13] pozvao je na obnavljanje strategije za osobe s invaliditetom kojom bi se obuhvatila sva područja Konvencije, a Vijeće se obvezalo nastaviti s njezinom provedbom[14]. Europski gospodarski i socijalni odbor i Europski odbor regija istaknuli su ulogu pristupačnosti i neovisnog življenja te važnost upravljanja i praćenja[15].
Ovom se strategijom želi poboljšati kvaliteta života osoba s invaliditetom u sljedećem desetljeću, u EU-u i izvan njega. Ciljevi ove strategije mogu se postići samo koordiniranim djelovanjem na nacionalnoj razini i razini EU-a, uz snažnu predanost država članica te regionalnih i lokalnih tijela provedbi mjera koje predloži Komisija.
U nekim područjima kao što su promet i unutarnje tržište EU dijeli nadležnost s državama članicama. U drugim relevantnim područjima, kao što su zdravstvo, obrazovanje i kultura, glavnu nadležnost i dalje imaju države članice, dok im EU pruža potporu. Stoga države članice i dalje imaju primarnu odgovornost da nacionalne politike za osobe s invaliditetom oblikuju u skladu sa svojim obvezama provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i u skladu s primjenjivim pravilima EU-a. Ovom će se strategijom osigurati i da Komisija predvodi primjerom kad je riječ o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da u tu svrhu intenzivnije surađuje s drugim institucijama EU-a.
Strategijom se uzima u obzir raznolikost invaliditeta, koja je rezultat međudjelovanja dugotrajnih i često nevidljivih tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih oštećenja i prepreka u okruženju, kao i veća učestalost invaliditeta u starijoj životnoj dobi, pri čemu gotovo polovina osoba starijih od 65 godina ima neki oblik invaliditeta. Promiče se intersekcijska perspektiva, odnosno nastoje se ukloniti konkretne prepreke s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom čiji se identitet preklapa s drugim identitetima (rodni, rasni, etnički, seksualni, vjerski) ili koje su u teškom socioekonomskom ili drugom ranjivom položaju. Među osobama s invaliditetom, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti ženama, djeci, starijim osobama, beskućnicima, izbjeglicama, migrantima, Romima i drugim etničkim manjinama.
Strategijom se podupiru zelena i digitalna tranzicija te zdrava Europa[16], čime se pridonosi održivoj, otpornoj, inovativnoj i pravednoj Uniji. Ona je dio akcijskog plana za europski stup socijalnih prava koji je donijela Komisija. Dopunjuje strategije za ravnopravnost donesene radi borbe protiv diskriminacije u svim njezinim oblicima, što će doprinijeti realizaciji Unije ravnopravnosti i jačanju uloge Europe kao globalnog partnera u borbi protiv nejednakosti, postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja[17] i promicanju ljudskih prava.
Europska-strategija-za-prava-OSI-2021.-30.-sluzbeni-prijevod
